Nasa svecanost je zapocela hrvatskom himnom “Lijepa nasa domovino ” Zvuci Anine flaute su rekli sve!
O, kako je sladak i mio moj materinski jezik!
Svaku subotu nas okuplja zelja za ucenjem svog hrvatskog , svog materinskog jezika. Svakom narodu je njegov jezik svetinja. I pojedincu je materinski jezik svetinja. On mu je kao pupcana vrpca koja ga povezuje s vlastitim narodom.
Jezik je najveci dar koji covjek ima, jezik potvrdjuje nas identitet. Moramo se brinuti o svom materinskom jeziku, i sacuvati ga, nestankom govornika nekog jezika, nestaje i jezik.
Sto sve mogu nasi ucenici na svom materinskom hrvatskom:
- Po rodjenju zaplakati na hrvatskom!
- Progovoriti na hrvatskom!
- Hrvatski govoriti, saptati, pisati,citati, pjevati, smijati se. sanjati, svadjati se, saliti se i moliti se na hrvatskom!
SVE NAM JE NA HRVATSKOM ! HRVATSKI NAM JE SVE ! ( rekli su nasi najmladji )
Mi zelimo naucit nas hrvatski, nasi roditelji zele, a i nasi bake i djedovi to neizmjerno zele!
Sto je ljubav za nase ucenike? ( sreca, radost, pjesma ). Svoju ljubav iskazuju u pjesmi”VOLIM CIJELI SVIJET “
Nasu svecanu vecer jos svecanijom su ucinili blagi zvuci Frankove gitare i rijeci “VOLIO BIH DA ME VOLIS “
Nasa priredba je zavrsila pjesmom “MORE ”
More,samo tako volim more,najljepse je nase more,more Jadransko!!! (rijeci su nase Nikoline )
Uskoro cemo uzivati u nasem suncu i u nasem moru Jadranskom!
UGODNI VAM LJETNI PRAZNICI!