KAKO JE LIJEPO ZNATI CITATI !!!

      Kako je lijepo znati citati !

      Ne treba mami dosadjivati,

          Ne treba baku pitati:

  “Hoces li mi,  bako, ovo procitati ?”

        Ne treba moliti sestricu:

   “Procitaj mi jos jednu stranicu! “

 Ne treba moliti,

 ne treba pitati,

nego uzeti

  i procitati !

Na inicijativu Sanje Kregar, izdavacka kuca “KLIN”,  subota 10. studenog ’18. u Centraal Bibliotheek Rotterdam , prezentirane su hrvatske knjige za djecu / mladez ;

• Kapljica i kamen – Damira Lackovica i Trpimira Vedrisa
• One misle da smo male  – Julijane Matanovic i Anke Doric (  prijevod na nizozemski jezik ; Nada Sunjic )

Ulomke iz knjiga citali su ucenici Hrvatske nastave Rotterdam i Den Haag. Pokazali su roditeljima i cjelokupnoj publici; KAKO JE LIJEPO ZNATI CITATI.

Citali su tecno i izrazajno.Pokazali su sposobnost interpretativnog citanja i pravilnost govornog izrazavanja.

BRAVO, nasi citaci!

Ocigledna je cinjenica da djeca i mladi danas sve manje citaju. Nesimpatije prema knjizi tumace da je citanje dosadno, nezanimljivo, naporno i nekorisno.

Za one koji su naucili ne voljeti citanje, mogu ga nauciti voljeti., stoga je korisno osvjestiti sto je to privlacno u citanju i zasto je ono korisno za um i duh.

Djeca odrastaju u novom svijetu ekrana i brzine gdje im se servira gotova slika, pruza im se kompletan vizualni dozivljaj, pri cemu masti ne ostaje puno praznog prostora za popunjavanje i razmisljanje.

Za vrijeme citanja mozak nuzno stvara predodzbe o procitanome, transformira sve u zive slike s oblicima i bojama i zvukovima; drugim rijecima , za vrijeme citanja mozak radi, a to sto radi znaci da uvjezbava , trenira svoje sposobnosti.

Dok citamo iz zadovoljstva , razne informacije bez ikakvog napora ostaju u trajnom pamcenju.

Likovi iz knjiga su djeci najcesce uzori. Dijete citajuci knjigu bira svog knjiskog junaka , poistovjecuje se s njime i zeli ga u odredjenoj mjeri imitirati.

Knjiga nam omogucuje da se privremeno nastanimo u tijelu i dusi druge osobe. Vidimo stvari njezinim ocima , osjecamo njezine probleme , potreseni smo tragicnim dogadjajima iz njezina zivota i radujemo se njezinom uspjehu.

 KAZE SE DA CITAC ZIVI TISUCU ZIVOTA PRIJE NEGO UMRE , A COVJEK KOJI NIKAD NE CITA ,  ZIVI SAMO JEDAN.

Citajuci ucenici ce usvojiti  razlicite izraze , prosiriti fond rijeci, povecati sposobnost usmenog i pismenog izricanja svojih misli.

Stara kineska poslovica kaze :

“AKO KNJIGU NE CITAS TRI DANA , TVOJE RIJECI GUBE LJEPOTU “